Smisao loših DJa - Čovjek bez svojstava (ne od Musila, nažalost)

Postoji nekoliko vrsta DJ-a. Postoje oni koji puštaju house, trance, neki breakbeat na način da ploče ili cde koriste samo za beatove koje moraju znati dobro umiksavati (mislim, beat 2 beat), a dijelovima stvari slagati ugođaj (dizalice, itd...). S druge strane DJ može biti baš doslovno Disc Jockey koji predstavlja nove ekskluzivne stvari publici, stvara ukus publike. Takav DJ mora imati veliko znanje o glazbi koju pušta, mora nabavljati ekskluzivne snimke, treba kupovati strane časopise i to ne samo NME, Mojo, Uncut, itsl., jer tamo nema baš uvijek tih ekskluzivnih informacija. Takav DJ može surfati po netu, ali ni na netu nema tih kuloarskih informacija - trebao bi se pretplatiti na jedno 10 mailing listi, otići svako toliko do Londona, itd... Na kraju, takvih DJa kod nas uopće nema. To su obično jadnici sa skinutim mp3cama (valjda ste čuli kvalitetu), bez talenta za beat2beat umiksavanje i bez talenta za bilo što drugo (iako misle da ga imaju na kamione), s čak manjim znanjem o toj mjuzi od mene koji sam van scene, ali volim biti informiran. Neka vrsta dandysa bez pokrića. To se može vidjeti iz toga što puštaju ekstremno komercijalnu mjuzu, ali im jako malo ljudi dolazi na tu mjuzu. U redu bi bilo da puštaju neki IDM, glitch, noise nekakav, ali one zadnje dancehall hitove, pa hip-hop hitove, funky hitove, a nitko ne dolazi... (normalno, publika je u kurcu, ne oni). Ekskluzivnost mjuze koju puštaju je na nuli. To ja mogu naći na nekoj p2p mreži, kao i svatko drugi na svijetu. Sve u svemu dobiva se četvrta kategorija najgorega od najgorega.
Uz to se vežu i lokalni mediji u kojima se pojavljuju interne fore kao da se radi o srednjoškolskom fanzinu, s nikakvim informacijama o samoj glazbi jer ju ni ne poznaju. Mislim da bi svatko tko se želi baviti pisanjem o glazbi trebao malo kupovati i strane glazbene časopise (u .hr više ne postoje domaći), čisto za vidjeti gdje je svijet danas. Tako da sve to ispada Naiva po Beckerovoj tipologiji... Hvale se "partiji" koji i baš ne budu zabavni bez "aditiva", spominju se osobe koje ne znače previše ni njihovim roditeljima, itd...
Tako se stvorio jedan začarani krug tapije. Loša komercijalna mjuza koju puštaju netalentirani DJi koji mogu biti i zgodnušavi, ali bez ičega iza maske, publika koja je zgažena ili zaljubljena u te neke, te mediji koji podržavaju i daju važnost apsolutno nevažnim stvarima, a čitaju ih samo njih pet koji su koliko toliko pismeni koji su bili na tom paLtiju (mislim da nije čudo zašto pada tiraž nekih novina - nije internet kriv, ne). Stvara se privid kako je sve super i štala, a zapravo radi se o putu u bezdan. Koliko to može trajati? Na selu... Zauvijek! Ustvari, počinju se gristi međusobno i svi govore loše o svima, pa na kraju se to ipak neslvno raspadne. Možda na kraju netko od njih završi na AT klubu na radio Puli.
[Ova kritika je namijenjena pokretanju te baruštine i govnare - No Hard Feelings - Nothing Personal]