Petoljetka

Ovaj blog je nasljednik bloga kojeg sam počeo pisati prije pet godina. U međuvremenu svašta mi se izdogađalo u životu, ali spika u blogu je više manje uvijek ista. Typing Diarrhea...

Proslavit ću petogodišnjicu odlaskom na predstavu Michelstaedter, a nakon toga zezanjem.

Nema teorije zavjere - opet o Wikileaks

Čitam kako su Julianu Assangeu smjestile dvije ljevičarke spiku sa silovanjem i sve mi izgleda plauzibilno (ovdje i na engleskom). Po meni nema tu nikakve teorije zavjere, da mu je smjestila ova ili ona vlada, tajna služba, itd... Vjerujem da su mu ljubomorne žene složile sranje, onako, čisto da skuži koliko je "zajebo."

Najžešći mi je komentar na Indexu ovaj:

Ima jedna stara narodna: "Tko s djecom liježe, budi se popišan." To su sve ljevičarska dječja posla. Tko je pametan, taj se ne drpa s feministicama. Njima svašta može pasti na pamet nakon što im je već palo da bi htjele imati i ženska i muška prava bez i jednih i drugih obaveza. A taj Assange tu glumi neku facu otkrivajući tajne vlada zapadnih liberalnih demokracija pa onda temeljem toga zavodi nezrele ljevičarke. Jako je baš hrabar. Kad je već tolika faca što ne proba isto izvesti na Bliskom Istoku gdje obavještajci sada umiru od smijeha listajući sa zanimanjem što im je zapadni izdajnik ponudio na pladnju i gledajući vijesti u kojima upravo oni koje najviše mrze (ljevičari iz liberalnih demokracija) brane pravo tog izdajnika da im i dalje servira takvo štivo. Tragikomično.

Tip malo brije, ali vjerujem da je tu negdje na tragu. A dvije aktivistice su kao i svi ostali ljudi, imaju iste emocije. Nema tu nikakvih umiješanih službi po mom mišljenju.

BTW, zanimljivo mi je kod teoretičara zavjere i nekih kvaziljevičara oduševljenje s tom wikileaks tresla-se-brda-rodio-se-miš spikom. Naime, uvijek trube kako je sve ultrakontrolirano, sve nas prate gušteri, ove-one organizacije, plasiraju nam informacije, kontroliraju nas medijima, ali, kad iz takve mašinerije izađu ovi dokumenti uopće im nije sumnjivo. Kao, "kako je to super", "ah, vidi, procurilo im je", bla bla bla. Zašto ne pomisle da ih "Tajna svjetska vlada"/ "Oni" podmeće/u? Uvijek neka shizofrenija u takvim spikama. Trebali bi se odlučiti je li društvo ultrakontrolirano ili je sustav malo kompleksniji i da informacije cure (nikako da im procure o rušenju tornjeva). Trebali bi se svi malo voditi onom Saganovom "Extraordinary claims require extraordinary proof" ili Ockhamovom britvom...

Saznao sam na Wikileaksu da se Zemlja okreće oko Sunca - Religijsko licemjerje

Mladi Saudijci se gaze k'o živine na partijima, naravno, samo oni bogati (hr varijanta). Znam da se idu često odmoriti od kamila, strašila i kamenovanja na Tajland - ipak ih tamo cure i ladyboys više razumiju i čine da budu bliže Alahu.

Kako riješiti Afganistan

Afganistan je zapravo nepostojeća zemlja - to je teritorij koji ostaje s one strane granica okolnih zemalja. Afganistanci ne postoje, kod njih nikad nije došlo do stvaranja nacije ili više njih. To su sve plemena.
OK, kako se onda može tamo riješiti problem? Odlazak savezničkih snaga neće previše riješiti problem. Vratit će se talibani, a to znači i pojačani svjetski terorizam. Samo držanje ljudi u miru s religijom je u redu ("religija je opijum naroda"), ali ako te budalaške religije počinju ubijati okolo po svijetu ipak ih treba zaustaviti. No to je skupo.
Druga solucija je stvaranje afganistanske nacije, no to može biti neverending story, pa da još imaju sve balkanske dječje bolesti... Ja predlažem da se od Afganistanaca naprave Amerikanci. Naime, kako mi je interes u zadnje vrijeme problematika državljanstva, zašto ljudi rade dvojno državljanstvo itd... skužio sam da stanovnici siromašnih zemalja full rado traže državljanstvo bogatije zemlje. Kao hrvatski državjani talijansko, moldavski rumunjsko, rumunjski mađarsko, itd... To rade po, kao, etničkom podrijetlu. Negativni slučaj je s Meksikom. Oni isto nude dvojno državjantsvo, ali jako malo njih iz Amerike to traži. Ipak se radi o siromašnijoj zemlji. Amerikanci bi mogli ponuditi svakome tko dokaže da je Afganistanac američko državljanstvo. Na taj način bi ih prebrojali, dobili bi ih na svoju stranu, dali bi im dignitet, plemena bi postala kultiviranija... Ali baš da im daju puna građanska prava.

Ove sam godine bacio najmanje 200 HRK

Kad je bio potres na Haitiju nisam zvao one 060 telefone za donirati nekih 6 i nešto kn nego sam odmah uplatio Crvenom križu 100 kn, ipak oni imaju neki kredibilitet, mislio sam. Kasnije se dogodio potres u Čileu, opet sam preskočio one telefone i opet uplatio 100 kn Crvenom križu. Mislim da je još nešto bilo, no ne sjećam se.
Od sad na dalje mislim da neću više uplaćivati pare na Crveni križ. Zašto? Zato je onda oni daju pomoć onima koji imaju plaću veću od moje, a ne daju u drugim situacijama kad radnici ne primaju plaće (ni tad se ne bi slagao, jer njihov posao nije pomaganje radnicima bez plaće).
Vjerojatno ću ja sad ispast negativan, no osim što gore navedena praksa rasturava same temelje Crvenog križa oslabljuje i sindikalnu borbu. Tako isto i plaćeno vrijeme u štrajku rasturava sindikalnu borbu i smanjuje legitimitet štrajka. Plaćen štrajk nema snagu kao kad ljudi idu u štrajk znajući da neće primiti plaću. Neke stvari sam vidio u živo, stažirao sam u CGIL (Bolzano) i vidio sam pregovore na licu mjesta u tvornicama, itd...

Mogućnost objavljivanja cenzuriranih članaka novinara Glasa Istre

Predlažem novinarima Glasa Istre kojima članci nisu objavljeni u Glasu Istre da im možemo ponuditi prostor na serveru Monteparadisa. Sigurno ih imaju negdje, doma, ili na poslu gdje sad provode vrijeme. Tekstovi ne trebaju biti lektorirani, glavna spika je da ih javnost vidi, prije svega da se vidi što se je točno cenzuriralo - ipak b trebalo potkrijepiti razne tvrdnje.
Ukoliko članaka nema, odnosno, ako su se novinari sami cenzurirali... Ajajajaj.

Nisam zlopamtilo... 2

Sjećam se hajke na sveučilište, odnosno, na mlađe zaposlenike koji su navodno došli preko veza, uglavnom obiteljskih i bla bla bla. Informacije o problemu su dolazile samo s jedne strane i to od osobe koja je također bila u prilično sumnjivoj poziciji za svoje izjave.
Prije toga je bila lažna informacija o broju novih doktora znanosti zadnjih godina (link će biti ovdje kad se portal GI bude vratio online) koja kasnije i nije baš demantirana. Sve te članke je pisala sindikalna povjerenica. Ne znam ako joj je bilo jasno da ljudi riskiraju posao, baš kao sad ovi iz GI. Pretpostavljam da je bilo jasno, štoviše, mislim da je to bio i cilj.

Knjiga o Monteparadisu

2012., osim smaka svijeta, slaviti će se dvadeset godina Monteparadisa pa smo mislili tim povodom izdati knjigu. e sad, kakva bi to knjiga trebala biti? Trebala bi sigurno imati dosta slika, onako, u sredini, ali trebala bi imati i neku priču. Ta priča bi mogla biti neka suha povijest, mogla bi biti neki poluromanizirani dokumentarizam, ili nekakvo istraživanje o organizacijskoj strukturi i posebnostima. Meni se najviše sviđa ovo zadnje, ali je i najzahtjevnije. Ne znam ni kako bi točno trebala biti napisana, treba li samo jedna osoba raditi na tome (misli sam ja raditi na tome većim dijelom), treba li puno intervjua (ovisno o kakvoj formi se bude radilo), itd...
Počeo sam skupljati neke anegdote, razmišljao sam o nekom kosturu, ali me odhah prođe volja... Kako god odlučili veći dio bi trebao biti napisan negdje do rujna 2011. tako da se mogu tražiti fondovi za tiskanje, a definitivno gotova bi trebala biti negdje na proljeće 2012. Najkasnije do MP festa...
Imate li kakve ideje i želite li sudjelovati na tom projektu?

Optimisti i pesimisti

Mediji, knjige za samopomoć i ostale debilane tjeraju nas da budemo uvijek sretni, još ispada kao neka žešća patologija biti nesret/an/na, ne "misliti pozitivno", biti ljut/a... Svi moramo gledati s optimizmom na svijet jer je, kao, pesimistički pogled destruktivan, privlači "negativnu energiju" i stvara "lošu vibru." Ja mislim da su stvari obrnute. Po meni pesimisti su najveći optimisti jer nisu zadovoljni sa situacijom, no još uvijek vjeruju u bolju budućnost ili da bar negdje drugdje nekome drugome je bolje - može biti bolje i bolje postoji (makar samo kao mogućnost). Optimisti misle da je ovo što je "to." Zadovoljavaju se s tapijom. Ne samo da se zadovoljavaju, nego im je situacija kakva je super. Dok pesimisti misle kako njima neće nikada biti bolje nadaju se da će biti, a optimisti se ni ne nadaju, njima je već super.

Čitam različita istraživanja (a i zadnji broj Skeptic Magazinea ima za temu "happiness") koja kažu da timovi bez pesimista i sličnih "negativaca" donose češće loše odluke za firme i druge organizacije. Uglavnom, ako svi razmišljaju kao rejveri na exu previdjeti će neke negativnosti koje će na kraju rasturiti firmu, projekt ili što već. Neki ljudi su često tako "pozitivni", optimistični i slično da ne žele ni čuti o negativnim stranama njihovog razmišljanja ili o rizicima čak i kad je toliko evidentno da određeno ponašanje ne vodi nigdje.
Nakon svih tih sranja o optimizmu i sreći ljudi počinju vjerovati da je to jedini cilj koji vrijedi truda, no ne mogu ga svi postići tako da budu zadovoljni kao neki retardi i moroni sami od sebe (totalno pounutrenje optimističke debilane - fašizam?), da si nađu komada, bave sportom, idu u crkvu itsl. Tako neki odluče promijeniti tužnu situaciju u sretnu i optimističnu alkoholom, drogom raznom, prozacom i kurvama. Ali ne, ni to ne valja, moraš baš "prirodno" biti sretan retard. Nikad na zelenu granu.

Prestanimo s tim happiness fašizmom i "good vibrations", optimizmom i sranjima - okrenimo se malo prema arhitekturi negativnosti.

Preduhitrio me Rollins

Henry Rollins je već srao kao i ja, puno prije mene ;) Nisam na njegovoj dužini, ipak mi je dobra i elektronika nekakva i slično.

Nisam zlopamtilo...

...ali... Prije nekih 6-7-8 godina, ne sjećam se točno (ali bi mogao provjeriti) jedan novinar Glasa Istre mi se zamjerio zbog toga što jednom nisam mu dao neke informacije ili tako nešto (ulovio me dok sam se spremao ići na put), a kasnije (mislim godinu-dvije kasnije) mi je priznao da je radio na tome da sjebe informacije o radu Monteparadisa. Tih nekoliko godina (2004-2006.) su bile i prilično mračne ne samo zbog "medijske blokade" koja nije bila ni toliko važna, ali nije ni pomagala. Nisam mogao vjerovati što taština (ako ne i zloba) može natjerati čovjeka... Valjda sam previše naivan, ili nemam pojma...
Uglavnom, danas je takvo ponašanje dovelo do propasti novina. Nisu kriva mešetarenja s nekretninama za manju prodaju, a ni portali nisu mogli toliko utjecati (s nekih 18k spalo na 6k primjeraka). Sadašnji vlasnik im kaže da štrajk nema smisla, a oni nemaju neku konkretnu spiku. Ja osobno, ma koliko se trudio, ne mogu osjetiti neku solidarnost s njima kao što to mogu ekiparci iz Zelene Istre. Ne likujem nad njihovom sudbom kletom, ali jednostavno mi sve to skupa izgleda licemjerno nakon godina lošeg rada, privatnog isfuravanja, itd... o čemu sam više puta pisao zadnjih na ovom (i starom) blogu.
Uvijek sam ja taj koji oprašta, prelazi preko sranja, čak mi bude žao nekad ljudi... A tko na kraju misli na mene? Mislim da situacija iz 2004.-2006. me je izbcila iz tog tzv. civilnog sektora koji mi se sad pomalo i gadi... (ma koliko se trudio da mi ne bude tako - ipak je to najliberalnija spika u .hr ;)). Dakle, sad kad gledam unazad, taština i licemjerje nekih od njih mi je promijenila život... Zato, tko ih jebe! Ili možda malo pretjerujem.

Biennale 2010

Bio sam u petak na biennalu kako sam najavio. Slike koje sam napravio možete pogledati ovdje. Uglavnom, nisam previše zadovoljan. Mislio sam da neću uspjeti sve pogledati u jedan dan, a na kraju sam pogledao više manje sve. Ne detaljno, naravno. Zatim, tema je opet neka javna mjesta, mjesta susreta, i opet se ljevičari bez veze. Najsmješnije mi je da ekiparci s dizajniranim naočalama, od poor chic imidža do "tutto firmato" imidža, preko (kod muških) metro-homo-somethinginbetween imidža, do feminist-radical imidža, a usput zaposleni u zajebanim arhitektonskim studijima gdje imaju zajebane plaće, seru o "market economy", ovo ono... Nemam ništa protiv, jednostavno mi ne izgleda vjerodostojno. Kao da stražari iz Auschwitza kažu da su protiv holokausta, ali se treba od nečega živit.
Osobno bi mi bilo draže da je više arhitekture, ali onda nema što slikati (kao, npr., na brazilskom paviljonu), i ne bi privuklo arty farty ekipu koja će platiti (kao i ja - licemjer ;)) 20 eura upad (najskuplji do sada). Čak i američki paviljon je totalno eko spika.
Uglavnom, meni tamo bude OK jer mogu srat po ekipi, jer vidim malo svjetskih tokova - da ne pomislim da je ovaj čemer u Puli opće stanje planeta, te za pokupiti, kako bi Bourdieu rekao, malo kulturnog kapitala. Na kraju je bilo super što se dogodila i spontana super feštica do jutra iako sam trebao ići nazad navečer.
BTW, po meni se nije trebao dogoditi onaj debakl s onom krempitom na splavu za hrvatski paviljon. U temu bi se totalno uklapala spika s Muzilom (javna mjesta i bla bla bla), a za konkretnije škola na Velom Vrhu jer ima i dio s javnim prostorima... Pričam o Puli jer znam što se događa. Npr., Varšavska ne bi prošla jer se ne gradi...

Biti vrijedan ili kreativan?

Je li bolje biti vrijedan ili kreativan? Ne mora uvijek biti dilema, ponekad idu zajedno, ali jako rijetko. Jedna osoba može biti vrijedna, trudi se, sve napravi na vrijeme i dobro, ali nema kreativnost. Sve što napravi ne iskače iz već viđenog, iz moguže dosadnog. Postoje oni koji su kreativni, ali ne naprave nikad nešto od početka do kraja. Ili, vidi se da imaju gadan talent, ali vidi se kako ga ne iskorištavaju, ili ga iskorištavaju za zajebanciju među prijateljima.
Može se primijeniti to i na bendove, već kad sam prije pisao. Npr., postoje oni koji sviraju kao Jimi Hendrix ili bolje, ali ne znaju složiti stvar koja će se nekome sviđati, zato i ostaju na obradama. Postoje oni koji mogu napraviti super stvar, ali neće nikad svirati uživo jer im se ne da, ili ovo ili ono, nešto smeta. Tako je i u svemu drugome, pisanju, radu na otpadu i kopanju kanala. Jedan radnik ima inicijativu, radi, ali ne inovira, a drugi ima inovacije, ali mu se ne da.
Sad se možda pitate gdje ja spadam. Ni kod jednih ni kod drugih :) kao ni većina ljudi koje znam.

Za biennale

Danas navečer kasno idem u Trst a sutra u Veneciju na Biennale arhitekture (da se preseravam). Ako je netko u điru nek se javi.

Čovjek bez svojstava 2 - Rockeri

Da ne ispadne da sam samo jedne oprao, moram i druge. Sad su rokeri obradičari (koji se hrane obradama) na redu.
Naime, u okalnim medijima možete pročitati članak o cover bandu ili trećerazrednom metal bendu na pola stranice novina, pa zatim na još 3-4 portala. Kao da se radi o Rolling Stonesima. Onda možete čitati o nekom festivalu dan za danom, a bez da saznate što se tamo zapravo događalo, kakva je točno glazba bila, itd... To stim obradičarima je postalo već smiješno. Mislim da se i samim bajkerima počelo rigati od tih obrada. Ma ustvari nije, to je postalo soundtrack za razbijanje. Kao da nekoga zanimaju bendovi više. Bježanje od svakodnevice je spika.
Npr., ove subote su bila dva odlična talijanska benda u žanru koji je sve popularniji u svijetu, i to odlično sviraju (pogotovo prvi bend - Antares), ne sviraju tuđe stvari, imaju energije, itd... a u lokalnim medijima užasno loša najava iako su dobili sve potrebne informacije da ne bi morali kopati sami po netu, a izvještaj s koncerta je sasvim izostao. Mislim da nije nitko od novinara bio prisutan.
Uglavnom, prijatelji podržavaju prijateljske bendove, idu jedni drugima popiti pivo na koncert - tako se i kod njih stvara privid da se nešto kreće, da je štala, da postoji scena.
Najveća žalost je u tome što mnogi od tih glazbenika odlično sviraju, ali troše taj svoj talent ili ogromnu količinu vježbanja na ništa, uzalud. Ni sami toga nisu svjesni, jer tako imaju po pola stranice u lokalnim novinama, mora da rade dobro...
Dokaz toga što govorim je i "uspjeh" Filja di Bruno Atomiko. Neuvježbani bend može preko prijateljstava i medijske prisutnosti (opet radi prijateljstava) uspjeti svirati na više mjesta više godina nego neki bend koji se trudi i ima kvalitete.
U sve to se uklapaju i "humorističke" emisije na radiju koje samo propagiraju xenofobiju i homofobiju...
Tu još dolazi glavni disko u gradu koji ne stvara baš ukus publike, a možda ne bi ni trebao. Nije zapravo nikad ni stvarao. Samo jedan jako kratki period 1990ih je taj klub imao zanimljiv program, ali nikad ni prije ni poslije. Student party je vrhunac cijele te spike.
Sve skupa propast...
[opet disclaimer: ovo pišem da se malo svi zamislimo - NHF]

Smisao loših DJa - Čovjek bez svojstava (ne od Musila, nažalost)

Postoji nekoliko vrsta DJ-a. Postoje oni koji puštaju house, trance, neki breakbeat na način da ploče ili cde koriste samo za beatove koje moraju znati dobro umiksavati (mislim, beat 2 beat), a dijelovima stvari slagati ugođaj (dizalice, itd...). S druge strane DJ može biti baš doslovno Disc Jockey koji predstavlja nove ekskluzivne stvari publici, stvara ukus publike. Takav DJ mora imati veliko znanje o glazbi koju pušta, mora nabavljati ekskluzivne snimke, treba kupovati strane časopise i to ne samo NME, Mojo, Uncut, itsl., jer tamo nema baš uvijek tih ekskluzivnih informacija. Takav DJ može surfati po netu, ali ni na netu nema tih kuloarskih informacija - trebao bi se pretplatiti na jedno 10 mailing listi, otići svako toliko do Londona, itd... Na kraju, takvih DJa kod nas uopće nema. To su obično jadnici sa skinutim mp3cama (valjda ste čuli kvalitetu), bez talenta za beat2beat umiksavanje i bez talenta za bilo što drugo (iako misle da ga imaju na kamione), s čak manjim znanjem o toj mjuzi od mene koji sam van scene, ali volim biti informiran. Neka vrsta dandysa bez pokrića. To se može vidjeti iz toga što puštaju ekstremno komercijalnu mjuzu, ali im jako malo ljudi dolazi na tu mjuzu. U redu bi bilo da puštaju neki IDM, glitch, noise nekakav, ali one zadnje dancehall hitove, pa hip-hop hitove, funky hitove, a nitko ne dolazi... (normalno, publika je u kurcu, ne oni). Ekskluzivnost mjuze koju puštaju je na nuli. To ja mogu naći na nekoj p2p mreži, kao i svatko drugi na svijetu. Sve u svemu dobiva se četvrta kategorija najgorega od najgorega.
Uz to se vežu i lokalni mediji u kojima se pojavljuju interne fore kao da se radi o srednjoškolskom fanzinu, s nikakvim informacijama o samoj glazbi jer ju ni ne poznaju. Mislim da bi svatko tko se želi baviti pisanjem o glazbi trebao malo kupovati i strane glazbene časopise (u .hr više ne postoje domaći), čisto za vidjeti gdje je svijet danas. Tako da sve to ispada Naiva po Beckerovoj tipologiji... Hvale se "partiji" koji i baš ne budu zabavni bez "aditiva", spominju se osobe koje ne znače previše ni njihovim roditeljima, itd...
Tako se stvorio jedan začarani krug tapije. Loša komercijalna mjuza koju puštaju netalentirani DJi koji mogu biti i zgodnušavi, ali bez ičega iza maske, publika koja je zgažena ili zaljubljena u te neke, te mediji koji podržavaju i daju važnost apsolutno nevažnim stvarima, a čitaju ih samo njih pet koji su koliko toliko pismeni koji su bili na tom paLtiju (mislim da nije čudo zašto pada tiraž nekih novina - nije internet kriv, ne). Stvara se privid kako je sve super i štala, a zapravo radi se o putu u bezdan. Koliko to može trajati? Na selu... Zauvijek! Ustvari, počinju se gristi međusobno i svi govore loše o svima, pa na kraju se to ipak neslvno raspadne. Možda na kraju netko od njih završi na AT klubu na radio Puli.
[Ova kritika je namijenjena pokretanju te baruštine i govnare - No Hard Feelings - Nothing Personal]

Budućnost društvenih znanosti

Moje je mišljenje da društvene znanosti sve su dalje od akademije. Naime, bolji rezultati istraživanja, a i na kraju primjenjiviji, se dobivaju u različitim ICT firmama koje se zapravo bave marketingom kao što su Google i Facebook. Tako analiza društvenih mreža tamo dolazi do konkretnih rezultata jer imaju ogromnu količinu podataka na raspolaganje za istraživanje. Mislim da je to tako jer je akademija još u onom glibu zvanom postmoderna, ili u nekim "kultruralnim" vodama. Po tim raznim studijima (osim psihologije) ta je kulturalna spika rasturila sve, čak je uspjela nagovoriti ljude da spoznaja kao takva ne postoji, ili skoro. Na sreću tehničkih i prirodnih znanosti oni nisu morali trpiti to sranje.

Sad se svi čudimo kako Fejs zna koji bi ljudi nama mogli biti prijatelji, kako izlaze određene reklame sa strane, kako na različitim kompovima izlaze različiti rezultati na Googleu, itd... E da, i kako na Youpornu ljudi dobivaju različite rezultate. (super funkcionira i cold reading - nedavno su ljudi mislili da zapravo pričam o nadnaravnim silama...)

No takvo stanje može ugasiti zanimljiva područja istraživanja koji nemaju neku neposrednu primjenu u privredi. To može biti problem, ali fund-raising vezan za to može dobro raditi. Da se ipak malo ubaci poduzetništvo u akademiju. Inače će nestati društvene znanosti.

You Keep Me Hangin' On

Naišao sam ovih dana na zanimljiv događaj (Premda ipak imam malo rezerve i sumnje u istinitost događaja). Naime, mladić se objesio pred web kamerom. Navodno je napisao sljedeće:

I am a guy, 21 years of age. Have a good life, studying, have my own apartment and good money from the government.

I have asperger syndrome/high functioning autism

I am exaggerated vulnerable emotionaly.

I have poor social skills and that have made me a lonely person.

I think i had fairly good upbringing even though i had problems at school.

It makes no sense i want to kill myself? No i know [...]

Što reći? Je li trebao ostati živjeti tako? Osjećao se loše i to je to. Ne vjerujem da bi mu prošlo da se sjeo i čekao da prođe. Uostalom što mu je moglo proći? Život?
Znači, imao je nekoliko solucija:

• pričekati
• ubiti se
• ubiti druge
• ubiti druge pa sebe
• povući se. Npr., mogao je kupiti kartu za NY i tamo pustiti bradu i živjeti kao beskućnik. To izgleda ful cool u američkim filmovima (Kralj ribara ne izgleda predobro)
• okrenuti se religiji

Od ovih solucija su jedino društveno prihvatljive "pričekati", "povući se", "okrenuti se religiji", a prešutno i "ubiti se." Za ovo zadnje rastuži ljude, možda više jer to priliči društvenim običajima, ali na kraju svi odahnu. Vjerujem da u životu ga nije nitko fermao ni 2%. Nakon toga su malo plakali i doviđenja.

Mislim da ako netko osjeća takvu bol da je bolje da zaustavi tu gomilu kemijskih reakcija. To je bar lako.

Etnografija sakupljanja plastičnih boca

Ste primijetili da sakupljači boca imaju neke svoje strategije mimetiziranja i sakrivanja u urbanoj okolini? Vidio sam tipa koji se totalno mimetizira u Ghetto rappera, kapuljača na glavi, kapa, adidas obleka, čini se mlađi. Zatim, neki tip kruži sa slikom pod rukom. Ono, uljanom slikom. Jedan drugi ima neki fluorescentni prsluk za u auto pa liči na radnika firme koja se bavi smećem... Treći se, kao, nonšalantno šeta i, kao, "vidi vidi, boca!", otvara kantu i kopa. Ima i onih koji cool prilaze svemu tome. Spika je da im ne treba, ali je OK pokupit...
OK, mislio sam da bi bilo fora napravit etnografiju sakupljanja, samo se pitam što onda s time? Goffman, ali i drugi su se dovoljno pozabavili time... Možda ako se primijeti neka anomalija...

Teme za Gibbonija

Stvaraju li sve one tužne pjesme o propalim ljubavima stvarnost, ili se one inspiriraju stvarnošću? Teško je odrediti tu uzročno-posljedičnu vezu. Te debilne pjesme postoje od kada ljudi pišu, a po tome bi se moglo zaključiti i da one utječu na ponašanje, ali i da su posljedica, jer su oduvijek tu pa je moguće da su utemeljene u biologiji.
Inače sve je tako lako, sve je tako jasno, nego valjda mora biti sranje - ljudi se valjda hrane time ili samoaktualiziraju. Ako nije sranje onda ne postojiš. To je kulturno objašnjenje.
Biološko objašnjenje bi bilo da se prodaje vagina za što veću cijenu. Sve te zavrzlame su za dizanje uloga, a tako i pronalaženje mužjaka koji će se najbolje brinuti za mladunčad. Pri tome i sam izgled puno govori o stnanju te osobe. Naime, nama je nešto lijepo ne tako bez razloga, nego lijepo nam je nešto što je i zdravo. Onima koji su ružni ljudi bili lijepi nisu se razmnožili ili slabije. Ima toliko ružnih ljudi radi kulture, ne radi biologije. Naime, dogovorena vjenčanja su upravo kulturni mehanizam protiv biologije.
Ne postoje baš iznimke tim spikama, ma koliko se neki ljudi furali da su alternativni, otkačeni, drukčiji. Osim možda homoseksualaca, koji možda se ponašaju slično samo na uvrnutiji način...
Zašto se ljudi ponašaju kao da će vječno živjeti?

To sam već znao

Kažu novine da je sve više žena u tridesetima koje pate od anoreksije, a meni ništa čudno. Baš sam s nekim prijateljima komentirao neki dan kako ima više faza u životima žena. Prvo kao mlade (mislim na teenage spiku) se ne paze puno jer su ili prirodno OK ili ih ne zanima, pa se počinju sređivati, mršaviti, itd... kad skuže da mogu biti još privlačnije ili privlačne uopće. Zatim si nađu jednog tipa ("onog" pravog) pa malo počinju propadati - ipak su si našle tipa. Onda skuže da nije to jedini (tu smo već oko 30e), pa opet počinju mršaviti, pilates, ludi frizevi, itd...
E sad, nisu sve iste u tome. Ima onih nekoliko koje su kao da su inkoruptibilne, koje su izgledale dobro sa 16, a izgledaju još bolje u 30ima. Njih je minimalno, trebale bi biti kraljice, no često postaju tužne femmes fatales ili možda još češće se udaju u inozemstvu za bolje i bogatije ljude. Zatim, ima onih koje su uvijek bile jače a onda u 30ima smršave full. To se može skužiti iz oblika tijela jer su 20 godina mišići bili jači u nekim dijelovima za nositi extra salo/ težinu, a slabiji u drugima. Nakon mršavljenja to prvih nekoliko godina izgleda lagano čudno, ali bolje nego prije sigurno. O onima koje su postale old school domaćice i koje izgledaju kao što su uvijek izgledale 30ogodišnjakinje nećemo pričati.
Činjenica za ne zanemariti je ta da radi povećanja kvalitete života tridesete su postale nove dvadesete, samo što u tridesetima se ima više para nego u dvadesetima (nekim muškima postanu i nove desete ;)), može se više i brijati, ali je zato veći bed umrijeti.

Trash In Trash Out, Then Again In and Again Out

Ovo "trash in trash out" se obično koristi u obradi statističkih podataka, kao, kad imaš loše podatke ne možeš dobiti valjane rezultate. Neću uopće pisati o tome nego o Monteparadisu, udruzi.

Godinama je udruga MP imala isto vodstvo, nije radila uvijek najtransparentnije, itd... ne toliko jer je nekoliko nas tako htjelo, već zato što je bilo teško naći zamjenski kadar. Brdo ljudi je prošlo kod MP, uglavnom trash (in). Izašli bi kad bi mislili da su prerasli organizaciju ili nešto slično, no uglavnom kasnije nisu ništa značajno napravili. Trash out. Neki su izgledali kao obećavajući kadar, ali se ispostavilo da im fali stamina za jači rad, drugi su se pokazali ljudi kojima privatni problemi jako sjebavaju javno djelovanje (ili barem u nekom malo većem društvu), treći da im imidž znači sve (i iza toga nije bilo ničega), itd... Mnogi su tako prošli kroz organizaciju i nestali, često radikalno mijenjajući svoje stavove (neki su i vođe ekstremno desnih stranka).

Biti dio MP-a jednostavno nije cool, a ni jednostavno. To je više rudarski rad, ne privlači žene, a to već odbija 90% ljudi (ima spika o tome da ako ono što radiš ne privlači žene najbolje je otkačiti se od takvog posla), kad vidite na festu, npr., ekipu koja se preserava u majicama MP znajte da su to glumci. Nema cool DJ-anja, nema fancy odjeće i obuće - ili barem se ne priča o tome kao da je miting malih fashion gurua.

Što onda gura dalje tu ekipu? Ne znam točno, možda šovinizam u svom izvornom smislu. Evo, mi smo više godina tražili zamjenu, kao u filmu Elitna postrojba, samo zajebane specijalce (ako to sad čitate vi prozvani nemojte se ufurati ;)). Pravi paradizovac nažalost živi pod onim motom "Loved by Few, Hated by Many,Respected by All." Tako sam godinama slušao svašta na moj račun i mojih užih ekiparaca, kao što danas čujem o mlađima koji drže sve to skupa. A razlozi za kenjažu su uvijek totalni shit. Tipa "odgovorio mi je ružno dok sam pijan/a nešto bla bla bla" (npr., kad odgovorno čuvaju inventar u Rojcu), "nije mi htio napraviti to i to" (kad se pita neka usluga koju bi ta osoba mogla sama napraviti, ali joj se ne da), itd... Toliko ekipa kenja po njima da je njima bed ići na neka mjesta po Puli. No uvijek na kraju ih zovu za riješiti probleme jer se bez MP-a ne može (ma koliko to arogantno može zvučati). Nitko neće direktno u lice kenjati paradizovcu, odjebati ga - nikad ne znaš, uvijek može biti od koristi. Ali iza leđa da, to da. Parazitizam i kenjaža (uglavnom radi nekih osobnih frustracija) oko MP su prilično veliki. Teško je uz "cool" stvari i rudariti.

MP je uvijek okupljao otpadnike od svuda, brdo puta se pogriješilo primanjem svih i svakakvih, ali za svakog onog dobr/u/og (The Few) isplatilo se svo to sranje. Sad sam mislio spominjati ekipu, ali mislim da nema smisla. Skužit će se.

Što se tiče transparentnosti rada, bez lažne skromnosti pohvalit ću samog sebe. To sam gurao i izgurao. Naravno, s time da su svi to prihvatili (mislim da bi se još to trebalo povećati). U budućnosti, što se udruge tiče, htio bih vidjeti bolje predsjedništvo i mislim da bi bilo fora napraviti nešto kao senat u kojem bi bili stariji članovi koji bi pomagali "vladi" sa svojim znanjima i vještinama baziranim na iskustvu.

Htio sam još tog napisati, ali mislim da sam izgubio nit :D
BTW, mislite li da pretjerujem? Znate li još neku organizaciju a da nije folklorno društvo koja će 2012. slaviti 20 godina postojanja?

[sad će me neki još više mrziti :)]

Ekstremna desnica u istarskim medijima

Evo, ovako čisto bazirano na mojoj percepciji bez nekog istraživanja sve više mi se čini da je istarski medijski prostor saturiran hrvatskom ekstremnom desnicom. Od ipressa, preko radio postaja raznih (samo radio mreža RIMA ispada takva), pa cijela priča oko gostovanja Thompsona u Areni...
I sama struktura stanovništva se mijenja tako da će "ekstremizacija" biti još veća... Ali sve skupa nek shizofrenična ekstremna desnica, po potrebi su OK partizani, pa nisu... Ovisi jesu li u Istri ili drugdje.
To i ne bi bio toliki problem da se takav diskurs ne vodi kao da je normalan, odnosno, kao neka kontrapozicija "IDS-ovskim medijima" koji i zapravo u čistoj formi ne postoje. To bi bili Glas Istre i Regional Express koji su zapravo privatne prčije s užasno lošim novinarima. U Glasu Istre trećekategorijski novinar može koristiti kolumne za privatne obračune, drugi su nepismeni, a treći nemju ni pojma što znači nek politička opcija. Rex je nešto na razni bloga, i to goreg.

Možda je bolje...

Skepticizam i kritičko razmišljanje može dovesti do toga da vam se smanji krug prijatelja i poznanika te da počinjete živcirati veći broj ljudi. Insistiranje na kritičkom razmišljanju može dovesti do šovinizma koji na kraju neće ništa polučiti. Da nije možda bolje onda prepustiti se svim tih glupostima? Čisto da se može družiti s ljudima, jer na kraju to je važnije od bilo kakve istine i stvarnosti. Ili ne?

Policija trenira strogoću samo u Istri?

OK, još jednom se vraćam na spiku o Outlook festu, ovaj put povezano i s Bajkerima koji su se održavali također ovaj vikend. Kaže mi ekipa da je bilo 6, neki kažu 7 patrola, od skretanja na Vallelungu do ulaza. Da bi zaustavljali sve i dva puta. Brdo je ljudi spušilo vozačku kao što se moglo i očekivati. Ne mislim sad usporediti ta dva događaja od kojih je jedan zauzeo prilično medijskog protora a drugi ništa, nego samo si mislim o činjenici da je na Outlooku bilo više od 40 policajaca, na Monumentima najmanje 6 -7 patrola i još tko zna koliko unutra, te da su tu večer digli toliko ljudi da su ih navodno trebali voziti u Pazin jer nije bilo više mjesta u Puli za ih sbuksat.

Baš mi je o tome pisao prijatelj prije mjesec i pol jer je skužio da po ovim statistikama ispada da se u Istri najviše digne svega živoga, najviše se hapsi, ali se i najviše puštaju ljudi nakon uhićenja. Stavit ću njegov osvrt u cijelini (NHF):

netko je ovaj izvještaj postao u komentarima referirajući se na broj kriminalnih radnji roma i prema romima... to na kraju ne postoji u ovom izvještaju ili barem nisam uspio naći... ono što mi je bilo zanimljivo, a onda sam se sjetio vas, je statistika za istru... u nekoliko kategorija istra strši.. broj ukupnih kriminalnih radnji po broju stanovnika.. broj zlouporaba droga, a onda na kraju i broj odbacenih optuzbi... cini se da se u istri puno drogira, ali i puno hapsi bez veze i po pitanju droga a čini mi se i po pitanju drugih stvari.. to me podsjetilo na jebeno revne poiicajce u labinu... u svakom slučaju činilo mi se da je zanimljivo malo to prostudirati... ako se puno hapsi u istri bez veze mislim da vrijedi priupitati organe reda wtf?!?

Drugi je prijatelj postavio hipotezu da je tome tako jer ima puno više prijava građana jer imaju povjerenja u institucije više nego drugdje, a uz to plicija stručnije odrađuje svoj posao kao što pulski uljanikovci bolje rade nego splitski škverani. Uglavnom, policija otkriva više manje sve.

Moja hipoteza je da pošto u ostatku zemlje nezaposlenost je velika te jedini siguran posao je u vojsci, policiji i državnim institucijama, a većina si je u tim krajevima u rodu (jer u istočnijim krajevima obitelji su velike i za svakakve vrste veza postoji poseban naziv) oni da ne razljute obitelj i ne dobiju slučajno otkaz ne hapse nikoga tamo. U Istri skoro nitko od domaćih ne ide u policiju, tako dolaze ovi iz drugih krajeva koji se mogu iživljavati jer nema im ovdje rodbine, i još su nagrađeni.
Treći prijatelj kaže da pretjeruju, uvode policijski sat, te da tako nešto nema nigdje na Zapadu. Da, kontrola je malo veća nego bi to bilo normalno.

Prije ponos ili rad?

Često se može čuti da ljudi u Hrvatskoj malo cijene sami sebe, pa tako valjda utječu na to da se ništa ne popravlja. Postoji to praznovjerje, pretežito kod nacionalista, da ako se više cijeniš ili cijeniš svoj narod, da će sve krenuti svojim putem. To prilično podsjeća na knjige iz samopomoći tipa Louise Hay, kao, "misli pozitivno" i slična sranja.

Druga varijanta bi bila da radiš nešto i napraviš nešto, pa si radi toga ponosan na sebe, zatim, ako ima više ljudi koji rade i naprave nešto, i na ostale građane te zemlje.

Dakle, kod nas se pretežito radi o činu vjere - "ja vjerujem, ja čvrsto vjerujem" - i kad tad promijenit ću stvarnost. Da bi pojačali nadu trebamo početi vidjeti čuda u sitnicama isto kao u religiji. Tako kao što u katoličkoj crkvi, iako prilično raspadnuta, "neraspadnuta" tijela su bila znak svetosti, tako u tom vjerovanju u veličinu nekog naroda se vjeruje "kako smo talentirani za sportove", bazirano na trećem mjestu 1998. na nogometnom svjetskom prvenstvu i skoku preko 205 cm. Kao što se bog  nije potrudio pokazati svetost neke osobe 100%-tnim konzerviranjem tijela, tako ni vjerovanje u nadmoć nas nije nikad više dovelo do one pozicije iz 1998.

S druge strane potrebno je omalovažavati sve druge nacije. Tako Talijani su korumpirani i ništa ne rade iako prozvode najbolje aute na svijetu, spasili su Detroit kupovinom Chryslera, imaju gotovo 100% proizvodnje naočala na svijetu, proizvodew najbolju bijelu tehniku, traktore, itd... Ili glupi ljeni Ameri koji rade ipak više od Japanaca i najviše na svijetu... Ili jadnici Česi koji dolaze s paštetama na more kojima sam Prag rasturi Hrvatsku u turizmu (i dok Hrvati nose sarme na skijanje)... Kad ni to nije dovoljno samo ubacimo svjetsku masoneriju i britanske tajne služe i svi su ponovno zadovoljni. Ne možeš izgubiti.

Dakle, prije ponos pa će doći rad sam od sebe ili prije rad na koji biti ponosan ili ponosna?

[btw, već sam duže vremena htio napisati ovakav post - imao sam i neke linkove, ali sam ih posijao]

Party Animals

Eto moram i ovdje napisati da je Outlook fest pokazao kako se ekipa u centru zna zabavljati. Englezi su izmislili partije, usavršili dub kulturu i stvarno nema balkanca i bilo kojeg drugog koji se zna tako zabaviti. Svi koji su vidjeli to uživo ne mogu reći da nije tako. Svatko je ostao pozitivno šokiran. A narod kulturan...

Nikakva Valkana beach, In music festival, pune Arene i bla bla bla, po meni a i dosta drugih koji su to vidjeli uživo, nisu bili takvi. Za napomenuti: nisam ljubitelj velike većine mjuze koja se tamo puštala, već govorim o atmosferi, načinu opuštanja i zabavljanja tih Engleza.

Počet ću vjerovat u kolektivnu depresiju cijele jedne zemlje u kojoj je definitivno Hrvatska, i to ne mislim na ekonomski termin. A oni koji su ostarjeli u onoj depresiji devedesetih nakon ovoga može biti još više žao.

BTW, zanimljivo mi je kako alkoholizirana Hrvatska komentira incident koji se tamo dogodio. I murija nije baš previše digla ljudi s obzirom da je bilo oko 5-6000 ljudi. Najgori dio je bio kad su otvorili upad, tada se sjatila cijeli pulski sitni kriminal (odmah ih se skuži), pa kao neki pulski fajteri koji su ipak uzmaknuli, jer Englezi nisu baš slabi...

Jebem ti rat da ti jebem rat...

Bacio sam danas lagani đir do Outlooka da vidim kako idu radovi i kako to sve skupa izgleda već kad sva ekipa tamo radi. Ustopale su me tri cure iz Newcastlea s krdo cuge pa sam ih prebacio do Puntižele u kamp, a kad tamo hell od rulje, brdo cura svih dimenzija, onih nabrijanaca s hlačama do poda (onaj dio od muda) i s onim šiltericama koje su sada u modi a furali su ih još 1980ih Suicidal Tendencies. Inače svi se skompavaju, odmah mi dale ruku, pitaju gdje ima clubbing večeras, a ja njima: There's no clubbing here, just bars.
Uglavnom, koliko znam fest je odavno sold out - 4000 ulaznica samo u Velikoj Britaniji po samo 89 funti - kod nas par stotina (mislim oko 200), dolaze najveće britanske zvijezde dubstepa, duba, hip-hopa, dj-i radio one, itd... A publika ovako na oko između 17 i 22 godine, samo nabrijani mladi Britanci svih boja.
A zašto ovakav naslov posta? zato jer kad smo mi pulski magarci bili u pravim godinama bio je rat kojeg mi nismo imali direktno nego samo u najgorim posljedicama. Bili smo jadni bez ništa, i da nam bude koliko toliko OK morali smo si sami raditi festove, sami izmišljavati mjesta za koncerte, jer koliko je Uljanik bio drukčiji, nisu tada baš mogli svirati mali pulski bendovi po kojima je Pula postala poznata. Bile su to mjesne zajednice i druga mjesta... Turista nije bilo.
Sad je krcato događaja, brdo festova na 10X većoj razini nego oni od nekada, treba se birati, a može se ići na razne koncerte bez stopiranja par dana i onda tamo žicanja za upad. I to se sad događa kad smo svi stari...
BTW, jučer smo par nas oko pola noći nešto završili u Mc Donalds, a tamo nas gledaju neke male, vjerojatno jer izgledamo kao njihovi tate, samo što njihovi tate su odavno doma i spavaju...

Klasne i stausne anomalije? Neprovjereno

Pričao sam nedavno s prijateljem i kaže da primjećuje veći broj veza i brakova između visoko obrazovanih žena i nisko obrazovanih muškaraca. Kaže ratne pravnice i ostale imaju muževe instalatere klima, zidare, itd... Čak da mu je jedna od tih rekla da ne izgledaju muževno razni muškarci koji rade uredski i intelektualni posao, na što si je ovaj pomislio "ma šta sere kad je sa šljakerom jadnikom."

Ako je uopće istina da ima sve više takvih brakova a ne da je samo percepcija koji mogu biti uzroci? Činjenica je da ima sve više žena na fakultetima koje su kvalitetnije studentice, itd... zapravo trenutno ima više visokoobrazovanih žena nego muškaraca... No kako to da se neke odlučuju za ulazak u vezu s muškarcem s nižim društvenim statusom? Ili se status šljakera povećao, odnosno, postoji neka "anti-intelektualna" klima? Kako se osjećaju ti muškarci u vezi s više rangiranom ženom? Uh, koliko špekulacija bez podataka...

BTW, prije nekoliko mjeseci u medijima je izašao idiotski podatak da se u Puli razvrgne svaki drugi brak. To je kad novinari ne znaju interpretirati podatke. Naime, oni su interpretirali brojke da 2008. ima upola razvedenih brakova od onih sklopljenih i po tome zaključili da se svaki drugi raspada. Nije im valjda ni palo na pamet da ti razvedeni brakovi nisu nužno oni koji su sklopljeni u istom periodu?

Seoba Roma

Postoji mit u Istri da su Romi u Vodnjan više manje nasilno deportirani iz Zagreba 1987. godine radi Univerzijade. Mit kaže da su tadašnje vlasti, ne znam radi li se o gradskim vlastima ili republičkim, organizirale deportaciju Roma koji su krcani u buseve i masovno raseljavani po SR Hrvatskoj ne bi li Zagreb izgledao ljepšim, odnosno, da se ne vide ti cigani prosijaci po ulicama. Valjda da se i smanji kriminal.

Osobno mislim da se radi o mitu ili legendi a ne o provjerenim ili provjerljivim činjenicama. Zna li netko od vas čitatelja da li postoji nekakav dekret ili bilo što vezano za to prisilno seljenje? Nisam uspio niakda naići ni na pola vjerodostojnog dokumenta, samo ponekad na neke polučlanke iz Glasa istre ili neki loš komentar. Čini mi se da je ta priča na razini one o ciganskoj krađi djece.

Koliko sam ja upoznat o dinamikama dolaska stranaca znam da je više vezano za društvene mreže, situaciju na terenu (prazan centar Vodnjana), mogućnost zarade, itd...

O praznoslovlju

Prije par mjeseci sam nabavio super knjigu Stanislava Andreskog "Social Sciences as Sorcery" (1972. [1974.]) u kojoj autor vadi van sve gluposti u društvenim znanostima, pritom ne štedi sve svete krave kao Talcotta Parsonsa, Claudea Levi-Straussa, itd... Baš čudno da nitko u mom obrazovanju nikad nije spomenuo tu knjižicu. Ja sam došao do nje preko različitih udžbenika i sličinih publikacija o kritičkom razmišljanju jer je tamo dosta citirana. čini mi se da sociolozi nisu upoznati previše s tim djelom iako je izašao i za Penguin. Ili su ga namjerno izignorirali. Svima preporučujem tu knjigu.
Svidio mi se sljedeći dio o kenjaži/ praznoslovlju kod raznih autora [1974:84-85] kojeg sam preveo onako, samo da bude (sorry na lošem hr):

Privlačnost žargona i pomućujućih napadaja može biti sasvim objašnjena normalnim težnjama ljudi za profitom i prestižem s najmanjim ulogom za njih same, a ulog u pitanju sastoji se od umnog napora i opasnosti od “preuzimanja rizika” ili “izvaljivanja nečeg neugodnog”. Nebulozni verbalizam, osim što odstranjuje takve rizike, kao i potrebu za učenjem, otvara put prema najprestižnijim akademskim pozicijama ljudima niske inteligencije čije bi ograničenosti bile ogoljene ukoliko bi trebali iskazati jasno i jezgrovito ono što žele reći. Zapravo, odnos između karaktera prodavača žargona i količine njegovog praznoslovlja može biti iskazan dole navedenom formulom, za koju predlažem da se nazove Jednadžba prodavanja žargona, koja može biti primijenjena na slijedeći način. Prvi korak sastoji se u dodjeljivanju intuitivno procijenjenih rezultata za autorovu ambiciju, označenog s A, te za znanje, označeno sa Z (koji uvijek mora biti veći od 0, jer nitko ne zna baš ništa). A također mora biti pozitivan jer ako je nečija ambicija doslovno nula, tada taj ne piše ništa, tada nemamo na što primijeniti našu jednadžbu. P stoji za verbozan žargon (praznoslovlje). Naša jednadžba tada je

A/Z-1=P

Zašto –1? Zato jer kad je znanje jednako ambiciji, tada nema praznoslovlja. Kada znanje premašuje ambiciju P postaje negativno; negativno praznoslovlje jednako je sažetosti. P ne može nikada postati manje od -1; pošto nema granice praznoslovlju, tako se P povećava kako raste ambicija, dok znanje nestaje.

Naša formula, naravno, ne može biti smatrana točnom sve dok varijablama ne budu pridani mjerljivi indeksi, te tada provjereni na empirijskim podacima. No ja vjerujem da je ona približno istinita, te pozivam čitatelje da ju isprobaju na autorima koje čitaju kao i na svojim kolegama, nastavnicima i studentima. Njezina prediktivna i eksploratorna moć je ista kao u većini teorema matematičke ekonomije. Prednost naše formule je ta da objašnjava ponašanje mnogih različitih vrsta ljudi, od prediplomca koji se pokušava provući kroz disertaciju bez da je išta učio, do učenjaka s dovoljno širokim znanjem, ali proždretim žudnjom za veličinom.

Svi na Student Party

Jučer sam završio s prijateljem na student party u Uljaniku na pivo prvenstveno da mu pokažem taj luna park. Za one koji ne znaju, student party je već nekih 8 godina ludilo četvrtkom u discu Uljanik u Puli. Studenti su prisutni u tragovima, a većina ultra sređenih komada i testosteronski nabrijanih poluhuligana spadaju zapravo u neku potklasu uslužnih djelatnosti (frizerke, maserke, prodavačice svega i svačega)... žene u dominđosima i štiklama, itd...
Prijatelj se nije mogao načuditi na što to sve skupa liči i kaže on kako po njemu su tu modu koju sad nose pulski komadi dovele izbjeglice. I stvarno, prisjetili smo se vremena kad su pulske cure izgledale neatraktivno, ili su bile neke metalke i darkerice ili neke obične u jeansu. Šminkerice pulske nisu bile nabrijane u 90ima kao one u Zagrebu ili ostalim mjestima koje smo imali prilike vidjeti. Ekipa koja je počela dolaziti kao izbjeglice primjećivala je kako lokalne cure se ne sređuju za ići van, da kako kod njih (Bosna, Slavonija, Dalmacija) se žene srede kako treba, da se vidi kad izlaze, itd... Tako sam se i ja sjetio kad sam za vrijeme rata bio u pakracu i jedan bauštelarac mi priča kako je bio godinu dana u izbjeglištvu u Švicarskoj (ako se dobro sjećam), kako je na zapadu sve hladno, da se žene ne znaju srediti, te ukoliko vidiš neku mačku u sređenu u bundi budi siguran da je to "naša."
U međuvremenu je uletila i pornifikacija mode i teenagerica na svjetskoj razini i studentice nisu u modi. Nikad nisu ni bile. Ipak teško je održavati neki cool imdiž ako se jede u menzi pomes frittes iz vrećice rastopljene na ulju u kojem se taj isti pomes frittes peće... A zatim jogurt.
Tako su novi stanovnici grada, odnosno nove stanovnice, razbucale pulske obično odjevene komade. U međuvremenu je došlo još više ljudi, čini se 13500 stanovnika više nego što ih je bilo 2001. To je povećanje za nekih +25% stanovništva. Kulturni život nije da je procvjetao, vjerojatno se radi o Pevec people koji šalju tamo negdje doma lovu i to je to...
Što bi se tek dogodilo da se na neki način uvede prostitucija u grad?
E da, sjetio sam se kako i prijatelj iz Karlovca kaže da u velikoj Kladuši žene sve hodaju u štiklama i minjacima i puše po cesti, a na podu sve neka lagana kaljuža...

Potvrda o nekažnjavanju

Prije par dana jedan poznanik se žali kako bi radio bilo što, da mu javimo ako čujemo za bilo kakav posao, noćni, dnevni, težak, još teži, bilo što. Naime, proveo je neko vrijeme "unutra" (u više navrata koliko se sjećam) zbog nekih stvari koje ne krše nikakav društveni tabu direktno. Cura mu je zaprijetila da će ga ostaviti ukoliko još petlja s time, a i roditelji. Čovjek traži posao, a svugdje pitaju za potvrdu o nekažnjavanju.
U Hrvatskoj zatvor služi za resocijalizaciju ljudi, reformaciju - zato i kazne traju tako kratko - a ne za odstranjivanje pojedinaca iz društva. Zašto je uopće moguće tražiti potvrdu o nekažnjavanju? Nema nikakvog smisla. Na taj se način onemogućava populaciji koja je u jednom trenutku prekršila neke norme ponovno vraćanje u društvo. Ako je već dozvoljeno poslodavcima tražiti tu potvrdu (u nekim poslovima i moraju) zar nije logičnije da za svako kazneno djelo bude propisana smrtna kazna?

Na kraju krajeva i Motovun Film Festival

Malo prije sam dobio mail odaslan na adrese svih ljudi koji imaju veze s kulturom sljedećeg sadržaja:

Poštovani kolege,

 

Kako se u verbalnom obračunu Slavena Tolja sa županom Ivana Jakovčića kao oružje često koristio Motovun Film Festival, želimo upozoriti na jedan detalj. G. Tolj, naime, nikada nije bio na Motovun Film Festivalu. U proteklih dvanaest godina prikazali smo gotovo tisuću filmova, g Tolj nije vidio ni jedan; ponudili smo do vrha ispunjenih šezdeset dana programa, g. Tolj je od prvog do zadnjeg bio odsutan. Ono o čemu javno govori nikada nije vidio i svoje beskompromisne stavove formira bez elementarnog poznavanja teme o kojoj govori.

Bilo bi to, dakle, slično kao da tvrdi da je Peking najružniji grad na svijetu, a nikada nije putovao dalje od Budimpešte.

Da se to kojim slučajem njemu dogodilo, da je netko javno izrekao sud o njegovom konceptu Annala bez da je vidio izložbu, vjerujemo da bi galamio do neba i zaslužio bi nepodijeljenu podršku – jer neznalice koje kritiziraju doista treba osuditi.

Kako se g Tolj zadnjih dana izrazito trudio zadobiti pažnju kulturne javnosti, činilo nam se važnim kolegama ponuditi punu informaciju. Ovim se obraćanjem doista ne želimo svrstati na bilo koju stranu u malom lokalnom škandalu i za razumijevanje ovog pisma posve je nebitno što tko misli o Motovun Film  Festivalu ili porečkom Annalu. Držimo da nam je dužnost upozoriti na niske standarde moralne higijene.  Ili po naški – da tu nešto zaudara.

 

Kako se ne želimo upuštati u javne polemike, a vaše nam je mišljenje važno, odlučili smo vam se obratiti ovakvim pismom. Molimo da ga shvatite kao posve privatno obraćanje i unutarcehovsku, internu stvar.

 

Puno pozdrava

 

Igor Mirković

Motovun Film Festival

Nije dosta radical chic umjetnosti?

Ovih dana je pukla "afera" oko otvaranja izložbe na annalu u Poreču (vidi i današnji članak u Jutarnjem Istarskog župana iznervirao Isus s Hajdukovim srcem) Jakovčića, kao, čovjek poludio. Svi se čude kako je reagirao a ja se čudim zašto se čude. naime, kako bi izgledalo da je pohvalio izložbu? "Super je da na izložbi gurate političke i aktivističke pamflete", ili tako nekako. Pošto se radi o izložbi umjetničkih djela a ne memorabilija iz prošlosti kao , npr., u Povijesnom muzeju Istre, čini mi se da bi cijeli taj aktivizam lijeganje pred bagerima, ljevičarski aktivizam ispao samo umjetničko djelo ništa drugačije od Gotovčevog golog šetanja po gradu. Bi li to bilo bolje aktivistima? Nisam siguran. Cijeli potez je još više smanjio rejting župana kod umjetnika, aktivista i sličnih, a povećao kod onih drugih koji smatraju one prve "džabalebarošima."

Meni je i zanimljivo što je Tolj izjavio da mu je dosta red carpet kulture. To mi je zanimljivo jer ne dolazi od marginalca, mavericka umjetničke scene, nego od nekoga koji je bio selektor za nimalo alternativni i nimalo politički venecijanski biennale, pa član vijeća za nove medijske kulture Ministarstva, Grada Rijeke, Grada Dubrovnika, itd... Dakle, to je netko tko ima itekako veliki utjecaj u stvaranju umjetničke scene.

Cijela priča me podsjeća na knjigu La casta dei Radical Chic Massimiliana Parentea (probajte riješiti test ako znate talijanski) koju sam nedavno pročitao. Autor ismijava cijelu talijansku Radical Chic ekipu koja za sve krivi berlusconija iako izdaje za Berlusconijev Mondadori i predstavljaju svoje stvari na njegovim televizijama, koji stalno se bune na cenzuru iako su stalno na TV, itd... Tako kod nas cijela ta aktivistička ljevičarska scena stalno je prisutna u medijima, a govori protiv samih tih medija, u smislu da su ljudi zatupljeni njima (možda zato jer su ti aktivisti stalno u njima? ;)), itd... Imaju sigurno više medijskog prostora od, npr., HČSP. Barem ovdje u Istri (Zoom, tjedni prilog Glasa Istre, često ispada kao politički bilten radikalne ljevice). Prisutni su i na svakom drugom festivalu i izložbi. Ne vidim čemu je to alternativa.

Često ti pokreti uzimaju slogane i ideje (često distorzirane) raznih marxističkih, ali i komunističkih mislilaca kao što su Lefebvre ("pravo na grad"), ili Althusser (pojam ideologije, itd...). Nedavno sam primijetio da neke pojmove krivo koriste (pulska grupa) i da nepotrebno ekstremiziraju situaciju, a dobio sam odgovor da je važnije da se ti arhitekti druže i razmjenjuju iskustva od onog što pričaju. OK, sve lijepo, ali kako bi prošla neka moguća grupa arhitekata koja bi se nazvala "bijela pulska grupa", koja bi tvrdila da je centar grada devastiran od Roma, Albanaca i Srba, da iza toga stoji ideologija multikulturalizma i ekonomski neoliberalizam itd... i sve bi to lijepo potkrijepili s činjenicama ili "činjenicama" kao nebriga za fasade stanara zgrada u centru, veći broj ilegalnih prodavaonica, pekara, itd... Sigurno bi bili osuđeni od šire javnosti. S pravom. No, kada se netko poziva na komunističke ideje, koje nisu ništa manje štete napravile od nacizma i fašizma (zapravo više), sve je u redu. Važno da se druže.

Disclaimer: slažem se s protestima "Prava na grad", razlozi su više nego opravdani iako, po mom mišljenju, nisu dobro artikulirani u javnosti koja uglavnom vidi radical chic komponentu.

100 kuna

Već nekih 25 godina ili više odlazim bez pratnje roditelja na more na Zlatne Stijene. Tamo smo uvijek odlazili mi iz kvarta, a kasnije ekipa iz subkulture ne nužno vezana za kvart, mogu reći da mi je to neka vrsta ljetnog (popo)dnevnog boravka (ali i jesenskog, zimskog i proljetnog zadnjih par godina vikendom).
Tako pred nekih tjedan dana odmah kraj bicikla ugledah podeblji kožni novčanik. Gurnem ga malo nogom i otvori se na pola a unutra krdo kartica, rekao bih 20. Razmišljam si da ga pustim pa će doći vlasnik ili da ga odnesem na recepciju. Onda me počelo kopkati ako ga pustim netko će ga ukrasti, a ako ga odnesem a recepciju mogu me panduri zaustaviti po putu i ispast će da sam ga ukrao, ili šta ako fali para pa na toj recepciji ispadne da sam ukrao ili šta ja znam.
Malo dalje kod bunkera je bio prijatelj, nazvao sam ga za savjet i da dođe vidjeti kao svjedok. Uzeo sam novčanik i odnio ga na recepciju. Tamo mi je gospođa odmah rekla da sam spasio lice hrvatskog turizma, itd... i pitala me adresu i broj telefona u slučaju da mi se vlasnik želi odužiti ili nešto. Dao sam adresu i broj, ali da ne treba ništa jer bi i ja htio da tako meni netko vrati kad bi ja izgubio novčanik ili nešto.
Uglavnom, danas sam dobio pismo u kojem piše (sic!):

Hi!

I'm so happy that you found my wallet!

Please buy you somthing nice!

Best regards!

Ime Prezime

from Sweden.

U pismu je bilo 100 kuna. OK je vratiti stvari koje gosti zaborave u tvom dnevnom boravku.

Rock Against Ass

U Hrvatskoj i u svijetu portali prepisuju novosti jedni od drugih tako da na kraju imamo iste informacije na svim portalima. No ponekad ni puko kopiranje nije toliko jednostavno, čini se. Naime, vijest o ljubomornom novigrađaninu koja je izašla na portalu Glasa Istre prenesena je na Indexu s izmjenjenim godinama aktera, a kasnije i na ostalim portalima vijest je prenesena s različitim podacima o godinama i događajima (pogledajte Ipress i Regional Express). Vjerujem da su ekiparci iz rexa, Glasa Istre i ipressa bili svi na istoj pressici, a dogodila se rašomonijada. Nešto slično je bilo i s koncertom lepe Brene u Tinjanu gdje je jedan portal izvjestio da je bilo oko 2000 ljudi, a drugi oko 400-500 ljudi, a ostali portali bacali su cifre negdje između.
U svakom slučaju, imao nesretnik iz priče 28 ili 35 godina a žena mu 23 ili 33 godine meni se stvorila cijela priča u glavi koja ne mora imati nikakvo uporište u stvarnosti. Rokala mu ekipa stranci ženu, možda i strankinje, svi odjednom i to stalno (oral and anal), a on ništa nije kužio dok jednog dana nije skužio kako ga ne smatraju potentnim balkancem. I popio 3-4 piva (onih 0,61 promila) za hrabrost i izludio i divljao. Sad će malo završit u zatvor, a tek onda počinje pravo rokanje žene po raznim novim apartmanima. Možda će mu čak ona dolaziti u posjete i donositi mu prljave tange zaprljane od pola Europe... Ako nije tako onda bi trebalo tako nešto ubaciti u neki scenarij za neki film u Areni, jer samo to nije dovoljno za cijeli film.

Ipak desnica kontrolira hr medije

Desnica ipak želi prikazati u medijima ljevičare kao glupane i klaunove. Mislim da je to tako jer si na nijedan drugačiji način ne mogu objasniti današnji "odgovor" Ante Tomića Sesardiću. Tekst izgleda kao da ga je neki desničar namjerno napisao da prikaže ljevicu kao stranu bez argumenata, kao ideologiju klaunova. Teško mi je povjerovati da se nije našao nitko pametniji koji je mogao nešto suvislo napisati o toj temi.

Iz tog teksta možemo saznati iz odlične argumentacije da su desničari glupi jer - jesu. Ako ne vjerujete pročitajte sami:

Zašto mislite da su desničari gluplji od vas, pita Sesardić. Pa, otvoreno govoreći, zato što jesu. Ovo možda ne zvuči kao ozbiljan ulazak u polemiku, ali kada pomislim na hockey mom Sarah Palin, jednostavno ne mogu odoljeti. Guvernerka Aljaske i potpredsjednička kandidatkinja Republikanske stranke, nova zvijezda američke desnice, glupa je kao čekić. Ne mogu se zaista sjetiti primjera da se ikada i igdje na ljevici pojavila osoba tako mizerne sposobnosti rasuđivanja, a da je imala toliko mnogo sljedbenika.

Nešto najgore što se ljevici moglo dogoditi. Na desnici mislim da mu može parirati jedino Ann Coulter (koja je puno puno pametnija od ovog Tomića).

Nova klasa: agroturistička ljevica

1970. novinar Tom Wolfe objavio je knjigu "Radical Chic & mau-Mauing The Flak Catchers" u kojoj se uglavnom zezao na račun Leonarda Bernsteina koji je 60ih godina priređivao partyje za crne Pantere i nije imao afro-američku poslugu nego bijelce, itd... Wolfe je nazvao te bogate (salonske) ljevičare Radical Chic jer ih je smatrao pomodnima i licemjerima (npr., ako L. Bernstein nije htio imati crnce za sluge jer je ljevičar, zašto je uopće htio imati sluge?). U Francuskoj ljude sličnog profila stavljaju u tzv. Gauche caviar ili kavijarsku ljevicu.
Kod nas baš i ne postoji neka tradicija bogatijih društveno osjetljivih osoba, ali se stvorila neka nova klasa (IMHO) neke više srednje klase koja se zgražava nad "seljačkom" ekstremnom desnicom, nad političarima općenito, nad ekipom iz Farmi, Red Carpeta, itd... Misli o jadnim opljačkanim radnicima, urbanizmu, itd... te se nakrkava svako toliko u "autentičnim" agroturizmima u koje dopaljuju sa svojim novim ili malo starijim limenim ljubimcima (ovisno koliko se smatra chic spika "mi ne trošimo na aute") ili dojašu na motorima (valjda Easy Rider spika), a mogu i na biciklu (u kombinaciji s autom). Zapale tu i tamo kakvu pljugicu, znaju gdje su dobra vina, a jeftina (iste kvalitete kao u punk shopu a.k.a. Euro Spin gdje koštaju 2 eura [znalci znaju]), znaju da je Motovun film festival za pravu ekipu a Pula film festival za stoku sitnog zuba, itd itd itd...
Eto, uz radical chic i gauche caviar dobili smo i mi našu autentičnu agroturističku ljevicu.

Potrošačko društvo i potrošačko društvo

Sjetio sam se dokumentarca o velikim gradovima kojeg sam pogledao prije par mjeseci, radilo se o Lagosu. Jedan dio je bio o tržnici u tom gradu, prepunoj boja, svakakvih namirnica i svakakvih nevjerojatnih stvari. Doslovno od igle do lokomotive, pogotovo zato jer čini mi se da jednom dnevno kroz prekrcatu tržnicu prođe vlak i svi se maknu u sekundi i odmah vrate na svoje pozicije, kao da je prošao neki omanji auto.
Gledao sam više puta dokumentarce o egzotičnim krajevima na kojima prikazuju te tržnice kao mjesto susreta, sve je živopisno i autentično... Pa prikazi bazarova iz islamskog svijeta, to "autentično i tradicionalno" cjenkanje... Nisam samo gledao na TV, i ne, nisam imao prilike vidjeti uživo bliski istok, ali sam slušao ljude koji su puni emocija pričali o turskim, jemenskim, palestinskim, sirijskim, itd... tržnicama...
S druge strane, čitam često, gledam na TV, na internetu i svugdje kako sve se više pretvaramo u naciju potrošača, da ljudi su izgubili tradicionalne zdrave vrijednosti šetnje vikendom jer odlaze šetati po shopping centrima, kako se tamo stvara nova kultura bez duše (parafraziram sve to skupa), mladi se skupljaju po mall-ovima kao "glupi amerikanci", itd... Pitam se koja je razlika između zapadnjačkih shopping centara i istočnjačkih i afričkih tržnica? Mislim, osim toga da je na zapadnjačkim tržnicama roba koliko toliko provjerena (siguran sam da će čaše na Shreka iz McDonaldsa koje su povučene s tržišta završiti na onu prije spomenutu tržnicu u Lagosu bez beda). Možda samo zato što su te tržnice daleko, što mislimo da kad je netko jadniji da je "autentičniji" i bolji kao u mitu o dobrom divljaku? Nemam pojma.
Nakon cijele tirade protiv tog dehumanizirajućeg potrošačkog društva, u kojem ljudi navodno kupuju da bi kupovali, isti ti ljudi danas govore kako propada ekonomija jer ljudi ne kupuju više kao prije (sad bi htjeli te potrošače, ne), da bi trebalo sad više ulagati u proizvodnju (valjda da bi prodavali onim drugim glupanima potrošačima na Zapadu), itd... Kao neka ljevičarska shizofrenija.
Treća priča koja kruži na "sceni" je ta da su naši zapadnjački shopping mallovi nove crkve, valjda religije potrošnje. Iako ne znam koji dio je sličan crkvi, osobno mi je draži mall od crkve. Ustvari... sličnost je s crkvom velika, sjetite se da je Isus otjerao trgovce iz hrama. Dakle, kako kriza napreduje, u mallovima će biti sve više praznih prostora gdje su nekad bile trgovine... Kad se mall bude sasvim ispraznio postati će pravi hram. Kriza=Isus?

Anarho-folklor

Prije skoro mjesec dana troje je osoba izgorjelo u grčkoj banci za vrijeme protesta. Čini se da je banka gorjela radi moltova. No nisu krivi oni koji su bacali molotove nego uprava banke koja nije ugradila protupožarne sustave i primorala zaposlenike da dođu na posao. Tako je navodno bila situacija opisana na prijašnjem linku. Ne mislim sad ovdje moralizirati ili žaliti nekoga, no čini mi se da je to još jedan od dokaza da je sve to skupa samo jedan folklor bez većeg smisla nego plesanje baluna u nekom selu ili dvoglasnog pjevanja, ili, možda najsličnije, ispaljivanja kubura. Traditional. Naime, meni iz svega toga dolazi poruka da su molotov kokteli stečeno pravo ljudi na protestima, da oni spadaju u koreografiju protesta, a ako se dogodi slučajno neka nesreća to ne smije nikako biti krivica KUD-a koji je pokazao svoje vještine. Zamislite na onom ispaljivanju kubura tamo negdje u zagorju da slučajno nekome se nešto dogodi, isto bi se tako smatralo kao propust u organizaciji, nesreća, itd... Ali nikako kao akt rata protiv određenih skupina.
Koji je onda smisao tih folklornih manifestacija?

Gluposti

Razvila se diskusija oko članka (pogledati dole komentare) vezanog za jučerašnji zahtjev za pomicanje emisije Na rubu znanosti u zabavni program (sad je u znanstvenom programu HTV). Kako je bilo i za očekivati, većina komentatora ne razumije što je znanost i "brani" Mišaka, ili pokazuje svoju glupost zapravo. Jedan od zanimljivijih komentara mi je ovaj:

Dovoljno je baciti pogled na povijest znanosti i vidjeti da su ideje koje danas smatramo znanošću nekoć također dobivale epitete pseudoznanosti ili još i gore. Svijet oko nas je u stalnoj mijeni, naše znanje i shvaćanja stalno se razvijaju. Ono što je nekoć bilo nezamislivo danas je uobičajeno i sasvim normalno... Da dam najbanalnije primjere - svijet nije ravna ploča kao što se mislilo i inzistiralo; zemlja nije centar svemira... Naslov emisije lijepo kaže da se radi o temema koje su na rubu znanosti, a svatko tko sebe naziva znanstvenikom, a bez istraživanja nešto odbacuje uopće i nije znanstvenik jer zadaća je znanstvenika istražiti i objasniti, postavljati pitanja, a ne preskribirati što jest ili nije znanost.

Komentator ne razumije i ne razmišlja. I ne zna. Prije svega znanost je prilično nova pojava (recimo 200 i manje godina u modernom obliku, a maksimalno 500 u nekom malo slobodnijem obliku [da, znam, počelo je sve još od starih Grka, ali to nije imalo baš današnje oblike...]). Drugo, ideje da je svijet ravna ploča, da se svemir okreće oko zemlje, itd... su dolazile iz religijskih institucija a ne iz tadašnjih "znanstvenih" krugova. Galileo je zapravo počeo razmišljati eksperimentalno. Ljudi koji su se tada bavili znanošću nisu bili smatrani čudacima, nego opasnima za moć crkve i tsl. i nisu baš bazirali svoje ideje na snovima, osjećajima, itd... Tako da se sasvim preokreću uloge.

Selo tribute to Grad

U mom gradu je sve "tribute to" i sjećanje na bolje dane. Tako sviraju tribute bandovi u klubu koji tribute onom što je nekad bio, ljudi se nalaze na susretima generacija jer inače ne mogu izaći van, pa se okupljaju na Korzu kao da je taj bio bombardiran a ne da su odlučili iz nekog razloga prestati ići tamo. Pa onda imamo PR grada koji na guranje radi neke stvari. Tako npr., nisu htjeli pokositi travu ispred Rojca, ali kad je došao kositi Miro odmah se pojavila mehanizacija. Tako su i sadili stabla par dana prije ekipe iz Rojca.
Ne, nema krtice, sve je otvoreno i transparentno na otvorenoj listi za Rojc. (već vidim kako se dogovaraju "hej, hajde da ih preduhitrimo pa će svi misliti kako smo brzi i agilni, a oni spori")

Kratko i jasno objašnjenje Science Warsa iz 1990ih

Jučer mi je jedna čitateljica (hvala!) ovog blog poslala link na članak iz Jutarnjeg koji odlično objašnjava postmoderni bullshit, znanosti, itd... odnosno cijelu debatu 1990ih poznatu kao Science Wars. tekst je naslovljen Diskretni šarm ignorancije – zašto nam gluplje nekad zvuči pametnije, i dobro je došao nakon Žižekovih debilana od prije nekih dva tjedna (valja pročitati i komentare na tekst).

PR i politika

Gledao sam zadnjih dva tjedna da li će netko demantirati vijest ili će i drugi mediji prenijeti vijest, ali ništa od toga, niti prenosili ni demantirali. Radi se o vijesti vezanoj za PR usluge firme Manjgura za IDS (zanimljiv je pdf, a i članci koji su vezani - ovaj, ovaj i ovaj, npr.).
Ne ulazim u to da li su ilegalno trošili novac građana u svoju promociju na izborima, moguće je, ali nebitno za ovaj post (iako jako važno općenito za pravni sustav). mene više bedira to da se političar za svoje svakodnevno djelovanje koristi uslugama PR agencije. Razumijem PR u kampanji, ali po meni je posao političara baš PR - odnosno - odnosi s javnošću (PR nije marketing). Ako političaru oduzmeš PR i daš ga nekoj agenciji što onda ostaje političaru? Ruka za potpisivanje dokumenata? (naravno, ako je to potpisivanje u skladu s PR strategijom - kao npr. kad se javno potpisuju radi spektakla ugovori za sredstva od grada). Tako političari gube svaku funkciju, postaju samo figura, baš onako kako si zamišljaju pankeri. Zanimljivo je da gradonačelnik već ima osobu za slične poslove (Zenzerović), a ima i kompicu za protokol.
U takvim slučajevima samo ekstremna desnica može profitirati. Ljudi počinju potvrđivati svoje misli o političarima, pogotovo onu "ma svi su oni isti", ljevica više ni ne postoji (sve im je uzela desnica - barem u Europi), i onda se svi čude...

Tko što čita

Na stranicama Gradske knjižnice Pula je novi katalog na kojem se može vidjeti koje su još knjige posudili ljudi koji su posudili određenu knjigu. Tako je meni palo na pamet da pogledam koje knjige posuđuju ljudi koji posuđuju knjige Davida Ickea. Oni koji su posudili knjigu Najveća tajna posudili su još i slijedeće knjige:
Koji k--- uopće znamo!? : otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše svakodnevne stvarnosti / William Arntz, Betsy Chasse, Mark Vicente broj posudbi: 171
Polje : potraga za tajnim silama svemira / Lynne McTaggart broj posudbi: 169
Tajna / Rhonda Byrne broj posudbi: 168
Zovem se Crvena / Orhan Pamuk broj posudbi: 154
Izgubljene povijesti : istraživanje najvećih svjetskih misterija / Joel Levy broj posudbi: 151
Velika obmana / Dan Brown broj posudbi: 150
Snijeg / Orhan Pamuk broj posudbi: 142
Istanbul : grad, sjećanja / Orhan Pamuk broj posudbi: 137
Holografski svemir / Michael Talbot broj posudbi: 137
Tajna povijest : skrivene sile koje su oblikovale prošlost / Joel Levy broj posudbi: 129
Sjena vjetra : [roman] / Carlos Ruiz Zafon broj posudbi: 128
Hijerarhija zavjerenika : Komitet 300 / John Coleman broj posudbi: 127
Povjesničarka / Elizabeth Kostova broj posudbi: 125
Sjeme uništenja : geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo / F. William Engdahl broj posudbi: 124
Anđeli i demoni / Dan Brown broj posudbi: 123
Ljudska devolucija : vedska alternativa Darwinovoj teoriji evolucije / Michael A. Cremo broj posudbi: 122

Oni koji su posudili Priče iz vremenske omče posudili su slijedeće:

Tajna / Rhonda Byrne    broj posudbi: 11
Sniježnica i tajna lepeza / Lisa See    broj posudbi: 11
Velika obmana / Dan Brown    broj posudbi: 11
Tko su Iluminati? / Lindsay Porter    broj posudbi: 9
Papisa Ivana / Donna Woolfolk Cross    broj posudbi: 8
Atlantida / David Gibbins    broj posudbi: 8
Trinaesta priča / Diane Setterfield    broj posudbi: 8
Sebi pod kožu : dnevnički pabirci VIII. 003. - VIII. 004. (nehotična autobigrafija) / Igor Mandić    broj posudbi: 8
Tajna svijećnjaka / M. Delly    broj posudbi: 8
Ljudska devolucija : vedska alternativa Darwinovoj teoriji evolucije / Michael A. Cremo    broj posudbi: 8
Talisman : sveti gradovi, tajna vjera / Graham Hancock & Robert Bauval    broj posudbi: 8
Koji k--- uopće znamo!? : otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše svakodnevne stvarnosti / William Arntz, Betsy Chasse, Mark Vicente broj posudbi: 8
Poglavnikova bakterija / Boris Dežulović broj posudbi: 8
Vještica iz Portobella / Paulo Coelho broj posudbi: 7
Pričaj mi o njoj / Renato Baretić broj posudbi: 7
Gonič zmajeva / Khaled Hosseini broj posudbi: 7

Što spaja sve ove knjige? kako okarakterizirati čitatelje?

Konačno da se malo gleda na te stvari

Evo, sad vi vjerujte u 9 zubara na 10 preporučuje, znanstveno dokazano... Danone ništa nije znanstveno dokazao, a štetu ej znanosti napravio jer pola tih budala na tim raznim preparatima misli da je to sve istina.

Skepticizam negativan?

U Hrvatskoj se često različiti pojmovi koriste na pomalo funky način, kako paše. Zanimljivo je kako Slaven Letica i Zlatko Miliša poimaju skepticizam kao nešto negativno, čak kao proizvod zaglupljivanja. Tako su oni okarakterizirali prošlogodišnje studentske prosvjede kao, nevjerojatno, odmak od skepticizma. Čini se da su postali vjernici ili što ja znam. Pretpostavljam da mi je jasno što su zapravo mislili, ali uopće ne želim opravdati njihov izbor terminologije i ići u razumijevanje onoga što su htjeli reći. Bez veze.
Ma ne mogu izdržati, evo jednog dijela, nadam s da nije stvarno od Srđana Vrcana:

Skepticizam se prepoznaje u bijegu u privatnost, apatijom, općom šutnjom, težnjom prema materijalnoj i socijalnoj sigurnosti, usmjerenosti na konkretno, u gledanju na svijet bez iluzija, strogog razdvajanja onoga što spada u javni život od onoga što pripada privatnom životu (uz isključivu usmjerenost samo na privatno) i gubitak interesa za politiku. (S. Vrcan, Novo pokoljenje mladih, Vidik, br. 7/8 1968., str. 18.)
[i sve dalje, nevjerojatno]
Ili:
U najnovijim prosvjedima mladi su (privremeno) odbacili skepticizam, čime se pokazalo da on (skepticizam) ima volumen i vremenski rok, kada puca i prerasta u bunt mladih. Sjetimo se «djece cvijeća», antiratnih prosvjeda, silnih pokreta mladih za slobode govora ili reakcija na uništavanje okoliša... Evo što smo zapisali 2004. godine: «Šutnja mladih je govor da se oni skepticizmom suprotstavljaju društvu te su privatnost i hedonizam odabrali kao vrijednosnu matricu svojeg ponašanja.

Što si oni misle pod skepticizmom? Vjerojatno ono što je i Gramsci mislio, ili tko zna? Nije ni čudo što nitko...

Inverzije studenata

Danas sam bio na Jacquesu Ranciereu u Rijeci i, među ostalim stvarima, bio mi je zanimljiv jedan odgovor na jedno pitanje. Naime, pitanje je bilo (imajte na umu da parafraziram) "Koja je razlika između francuskih studenata iz pokreta iz 1968. i današnjih studentskih pokreta?", a odogovor je bio da 1968. jako je malo ljudi studiralo u odnosu na danas, i ti su se mladi pobunili protiv toga da postanu menadžeri u budućnosti, ili stupovi buržujskog društva, a današnji studentski pokreti se bune protiv proletarizacije studenata. Dakle, nekad su bili protiv "buržoazizacije" a danas su protiv proletarizacije. Meni je to full dobar odgovor, jer svi ti pokreti protiv "Bologne" govore da fakulteti nisu tvornice, znanje nije roba, itd... Da im ne fali nekadašnja "elitnost"?
Što se tiče cijele prezentacije, nije ni gore ni bolje nego što sam očekivao... Ustvari ipak je malo bolje jer je bio manje "francuski" nego što sam mislio...

Dream Team pomalo odlazi...

Jučer sam vidio osmrtnicu još jednog člana ekipa koja je snifala lijepilo na tvrđavi na Vidikovcu kad smo tamo došli i osnovali Monteparadiso kolektiv. U nekih godinu dana (točnije godinu i tri mjeseca) trojica su otišla. Ome, Kampi i sad Dinko.
Zadnji put sam vidio Dinka kad je s Dream Teamom s Trga Ovisnosti (kraj apoteke/ dispanzera na Verudi) došao prije mjesec i po dana u Rojc na maškare. Bili su maskirani u neke Arape ili tako nešto. čak su se i potrudili maskirati malo bolje... On je inače uz svo to snifanje, drogiranje svime i svačime (oraščići, hors, bunika, tablete svih vrsta, itd...) završio u Zagrebu neku višu na FER-u i prometni faks. Sjećam se kad je snifao komponentu b (ona koja se koristi za barke) i objašnjavao prijatelju neke elemente elektromehanike za srednju ili tako nešto. To je nama izgledalo nevjerojatno kako uopće može razmišljati uz to lijepilo... uvijek ostaje ono pitanje "tko zna što je sve mogao napraviti od sebe da nije brijao po svemu?!", ali zapravo to je to. Da li je mogao birati?
Who's next?

Socijalizam vs. Kapitalizam, Socijalizam = Kapitalizam, bla bla bla

Slučajno sam danas naletio na spiku o socijalizmu u zapadnoj Europi. Zanimljivo da je to bila i tema na jednoj antropološkoj mailing listi. Spika je bila na toj listi da vatrogasci, policija, socijalna pomoć, itd... je socijalizam,  a drugi su tvrdili da je to samo socijalno, ali ne i socijalistički. Tako sam i ja danas čuo da zemlje zapadne Europe su isto bile socijalističke, odnosno, imali su socijalističku komponentu u obliku radničkih prava, blagodati države blagostanja (welfare state), itd... Mislim si ja sad, Jugoslavija je tada proizvodila nekakav kapital, da li ju je to činilo kapitalističkom zemljom? Ako je, u čemu je onda bila razlika između kapitalizma koji se zvao socijalizam i socijalizma koji se zvao kapitalizam? Ne dolazi u obzir da je to bilo sve isto.

Navijačka direktna demokracija

Navijači potroše brdo vremena, para i energije na praćenje ekipe koju vole. Rade se transparenti, organizira koreografija, vrbuju se nove snage, itd... dok nogometaši treniraju i trebaju igrati kako treba. Obično su ti igrači dosta dobro plaćeni, čini se iznad prosječnog zaposlenika u drugim sektorima čak iako nisu najbolji.
Jučer su tako neki navijači napali igrače Istre 1961 nakon što su izgubili od Osijeka 1:3. Takav obračun mnogi priželjkuju i u "pravom" životu s političarima, privrednicima i drugima. Naime, ako nisu dovoljno dobri treba im oduzeti sve, narod na ulicama, itd... E sad, da li bi onda bilo bolje, da li bi voljeli da se sve rješava šamarima, otkazima, batinama...

Bojno polje kulture je važnije od ekonomije i društva?

Čitam svako toliko komentare na raznim portalima da vidim kakvih sve ljudi ima. Ti komentari nisu sigurno indikativni i reprezentativni za društvo općenito, ali neke indicije u kojem se smjeru kreće društvo su prisutne.
Na portalu Ipress rijetko, skoro nikad ne pročitam članka jer se sve sazna iz samog naslova, a članak je bez veze trkeljanje, montiranje, itd... Ali pročitam komentare. Zanimljivo je da najkomentiraniji članci nisu oni politički, ekonomski i o opće društvenim temama, nego oni o Lepoj Breni i Thompsonu. Prejednostavno je otpiliti sve to skupa s pričom "narod treba samo kruha i igara", a još manje se može reći da su ti komentari mišljenje "naroda." Ima nekoliko stalnih budala i to je to. Moja je hipoteza ta da ljudi ne komentiraju one druge članke jer ne kuže ništa o ekonomiji, društvu, politici, itd... O narodnjacima, lepoj Breni, Thompsonu svi kuže nešto, i bilo što rekli neće biti ništa loše ili bolje od onoga što napiše Aleksandar Dragaš.
Ili je samo to područje puno važnije nego što većina misli. Mene zanima zašto? (ako je uopće to tako) Ako malo pogledamo najveće nasilje se događa često na nogometnim utakmicama, a tamo se natječu neki igrači koji na taj način zarađuju ne za kupovinu novih knjiga, za tečajeve za neke informatičke certifikate, nego za vožnju brzih auta i za sređivanje manekenki. S tim ne želim omalovažavati želju za brzim autima i manekenkama, i tuču oko tih nastojanja, nego zašto je to tako?

Reklame u krizi

U raznim ljevičarskim publikacijama stalno se može čitati o reklamama koje zaglupljuju narod, rade budale od ljudi, tjeraju ih da kupuju. Eto, tako nešto ima i u zadnjem Zarezu, tako nešto su opjevali i TBF ("šareni artikl" ili tako nešto). Sad sve to lijepo upite i mislite da u krizi samo odvrnete reklame i natjerate ljude na potrošnju. Lijepo, ali krivo. U krizama se najprije reže reklama i sav bullshit marketing. Ljudi jednostavno ne kupuju samo zato jer se nešto reklamira, pogotovo u krizama. Ljudi bez problema prestanu trošiti na gluposti kad nema casha, bez da itko od njih dobije cold turkey. Pate dizajneri, pate marketinške agencije, itd... Uštede i na radnicima, bez beda.
Cijela priča o "potrošačkom društvu" nema baš previše smisla. Čini se kao da ljudi obično troše da bi potrošili. Ima toga, ali to je izbor. Situacija je kao s hipnozom: ona zapravo ne funkcionira, mi radimo ono što želimo raditi i idemo do granice onoga što želimo raditi. Nema kao u filmovima da dobijete instrukcije pod hipnozom za ubiti nekoga, itd... tako i reklame vas neće negovoriti da kupite nešto što ne želite kupiti, ili unatoč tomu što nemate ekstra novce...
Na kraju krajeva, najskuplji i većina najprodavanijih proizvoda se baš i ne reklamiraju na TV i u novinama za široke narodne mase.

Prelazak na liberalni sustav

Ne može se reći da danas živimo u liberalizmu, tržišnoj ekonomiji, itd... Čak i sve te strane banke nisu toliko strane koliko su državne ili pod državnom protekcijom. Vidimo da je puno djelatnosti subvencionirano. To možda spada u neoliberalizam koji bi se komotno mogao zvati i neosocijalizam, no mene zanima kako bi bio prelazak na neki sustav što bliži liberalizmu? Mislim da bi to bio dugoročni prelazak koji bi više bio psihološki nego ekonomski. Npr., da se drastično smanje porezi, da li bi poslodavci povećali plaće ili bi si zadržali novi višak? Mislim da bi prvih nekoliko godina zadržali, odnosno, do onog trenutka kad bi se pojavilo puno bolesnih ljudi, puno gladnih, itd... Vjerujem da i da se povećaju odmah plaće da bi malo ljudi štedjelo za zdravstvo jer bi još bili naviknuti da je kao i prije. Neki bi bili u gadnim problemima kad bi se razboljeli samo zato jer nisu naviknuti na novi sustav.
OK, možemo razmišljati koliko god želimo "što bi bilo kad bi bilo", ali jedino što se čini logičnim je to da bi prelazak morao biti spor i postupan. Ništa naglo. U svemu tome bi se politika trebala poboljšati, više u smislu argumenata a manje u retorici. Sadašnji bi sustavi trebali biti što otvoreniji tako da se omogući neku vrstu političkog evolucijonizma - mutacija i selekcija političkih ideja i programa... Mislim da je tu jako važna i znanost, odnosno skepticizam, koja bi smanjila količinu spekulacija. teže bi se moglo zabrijati prema eugenici, udaljilo bi se od "uvijek je bilo tako", i od onog "oni nas tlače", itd... Da skratim ovo sve skupa, treba još puno raditi, svi moraju biti oprezniji pri analiziranju stanja... ma u stvari tu ću stati jer vidim da ne bi bilo kratko to što bi dalje htio pisati...

The Ultimate Bullshit in Pula

Navijači i obrana

Već nekoliko godina nema obaveznog služenja vojnog roka, sada služe ljudi za plaću, a protiv toga je i Machiavelli pisao. Velika je vjerojatnost da neće biti nikakvih sukoba najmanje deset godina, ali u slučaju da bude nešto na koga bi se moglo računati?

Moja je hipoteza da su navijačke skupine zapravo vojska u pričuvi. Naime, u takvim skupinama mladi se uče solidarnosti, požrtvovnosti, altruizmu i imaju drill za hrabrost. Sve su to karakteristike koje je trebala vojska usaditi u mladiće otkad postoji obavezno služenje vojnog roka (negdje od Napoleona, iako je u nekim zemljama i prije postojalo). Ove moderne plaćeničke vojske ne bi u svakom slučaju požrtvovno branile pozicije (u Austriji [ovdje spot] su većina djeca imigranata koja ne mogu naći bolji i sigurniji posao), a po američkom generalu Johnu Sheehanu ni homoseksualci ne brane dobro civile (malo vjerojatno, ali ajde, i Aleksandar veliki je to zabranjivao trupama).

Znači, ovdje pišem bez ikakvog vrjednosnog suda, nema veze pacifizam/ militarizam, nego čisto hipoteza o stanju na terenu. Moguće je da se i iz tog razloga troši toliko svaki vikend na osiguranje putovanja navijača. Sjetimo se samo da su navijači odmah stali na frontove, od utakmice Dinamo-Zvezda, do svih frontova. I  s druge strane Arkan je bio vođa navijača.

Tko me nagovorio

Nisu novine i debilni dokumentarci koji stvaraju paniku nego farmaceutska industrija. Ni više ni manje. Čak ni multi-level marketing prijevare kao herbalife.

Paranoia Overdose

Na portalu Regional Express reklamiraju/ preporučuju još jednu paranoičnu knjigu: Mreža moći. Još jedna od knjiga koja priča o simbolima koje ta "tajna" društva ističu na fasadama, publikacijama, itd... kako više ne bi bila tajna?! Naučite sve te simbole, saznajte za mjesta gdje se točno nalaze reptilijanci, i to sve iz popularnih knjiga... i što onda? Organizirat ćete paravojne formacije? Kupit ćete hrpu konzervi i izgraditi sklonište u vrtu? Svako toliko se s istomišljenicima zgražavate nad tim superkontroliranim svijetom?
Nikad nisam skužio zašto tajna društva rade sve da bi bila javna. No budimo realni, mnoštvo paranoika, očajnika i očajnica na taj si način objašnjavaju očaj svojih života, ali sve je to skupa prilično opasno za njihovo mentalno zdravlje.

Propast građanskih ophodnji

U sjevernoj Italiji propale su tzv. ronde, građanske nenaoružane ophodnje koje su trebale povećati sigurnost u gradovima. Puno tinte se prolilo nad time, s ljevice i desnice, a na kraju ljudima se ne da. Zašto bi?

Super podcast na Skeptoidu o Zeitgeistu

Konačno je na Skeptoidu izašao podcast o Zeitgeistu, jednom od glupljih izmišljenih "dokumentaraca." I Jon Lajoie se zeza na tu foru:

O vrućim sezonama

Prije dva tjedna sam se sjetio priča o vrućoj Jeseni, a danas sam se sjetio da sam nešto pisao po ljeti i našao ovaj post na starom blogu. U međuvremenu je ipak bila još jedna blokada...

War Only Brings Destruction...

Na starom sam blogu jednom stavio "mistični" kratki post o predviđanju rata. Napisao sam da sam to čuo iz pouzdanog izvora - radilo se zapravo o jednom profesoru koji je bio asistent Norbertu Bobbbiju. Nebitno, nedavno je na nettime mailing listi antropolog Keith Hart također objavio predviđanja trećeg svjetskog rata oko kojih se razvila i kraća diskusija.
Vjerujem da svi scaremongersi likuju i jedva čekaju tu revoluciju... A ja se sjećam 2004. kad je izašao neki ideološki dokumentarac o četvtrom svjetskom ratu (u Amsterdamu su svi pljeskali u dvorani), koji je trebao biti onaj vezan za te razne proteste (G8, itd...) koji su pomalo splasnuli po svijetu.

Automobili u suprotnom smjeru

Zanimljiv je fenomen automobila koja idu u suprotnom smjeru po hrvatskim autocestama. Zašto se to događa? Po svemu sudeći te autoceste nisu lošije napravljene nego drugdje u Europi, no kako dolazi do toga da ljudi pogriješe toliko? Pa... lako! Naime, po hrvatskim autocestama nema prometa. One su, ajmo reći istinu, uglavnom politički izgrađeni, a zatim za turiste onih 1,5 mjeseci godišnje. Onih osam traka za ulazak u Zadar, Dalamtina, prema varaždinu, itd... su rađeni, ja bi rekao, da bi skupili glasove ekipe koja tamo živi. Da su svi oni Sv. Rokovi i ostali tuneli izgrađeni radi kolona turista (dakle za poboljšanje turističke usluge) je prilično glupo. Ti turisti dolaze iz nekih zapadnih zemalja gdje gusti promet, čekanje, gužvanje do doma je normalnost i svakodnevica. Nije njima nikakva novost i tlaka čekanje na nekoj vrućini (odnosno, ne veća od uobičajenog). Zapravo, vjerujem da bi mnogi htjeli da je to još "iskonski", "netaknuto", a ne da su autoputovi kao u civiliziranom svijetu.
OK, ne mora značiti da je odmah prva misao bila ta da se pokrade brdo para i da se dignu glasovi iz svih zapuštenih mjesta. Vjerojatno su mislili da će bar dva europska koridora prolaziti kroz Hrvatsku. Ono, transport robe na gumi, što bi opravdalo gradnju i doniejlo zaradu u Hrvatsku. No to se nije dogodilo. Turci idu do Trsta trajektima još otkad se prekinuo cestovni promet zbog balkanskih ratova, zaobišli su onaj jedan ne znam koji koridor s Bugarskom, itd...
Ljudima iz krajeva do kojih su autoputovi stigli vjerojatno moraju još raditi na promjeni kulture da bi i sami počeli koristiti ih, turisti neće dolaziti prije svibnja i kasnije od rujna, a nikako masovno prije polovice lipnja i polovice kolovoza, business se neće naglo povećati, ni proizvodnja u tim krajevima da će konvoji kamiona odnositi robu prema zapadnoj europi... Tako da je sve to bilo veliko bacanje para.
Dok se ne bude promijenilo stanje u privredi, kulturi putovanja i kretanja, itd... često ćemo slušati o autima u suprotnom smjeru.
BTW, na ipsilonu po zimi je lakše sudariti se s jelenom nego autom, čak se ni ne nailazi na automobile...

"Nisam vjernik, ali poštujem tvoju vjeru"

Ta gore floskula mi je jedna od najglupljih. Osobno ne poštujem nikakvu i ničiju vjeru/ religiju, što ne znači da ne poštujem osobe. Na primjer, imate prijatelja ili prijateljicu koji/a stalno prdi u društvu i sad vi kažete toj osobi "ne slažem se s tvojim prđenjem, ali poštujem tvoju potrebu za isprđivanjem." Ili isto tako s podrigivanjem u društvu, kopanjem nosa, konzumiranjem horsa... Zvuči glupo jel'da? Tako je meni isto s religijom. Nije nešto za poštivati već je to jedna obična mana koja uglavnom ne bi trebala utjecati na odnose s nekom osobom... Dok ne počne punit jaja...

Ponovno otvorenje MP hacklaba

Večeras se MP hacklab ponovno otvorio, a bilo je oko 3 takvih otvaranja. Ovo je drugi put da se otvorio na dan žena, a zanimljivost je da se prvi Eclectic Tech Carnival (žene uče žene o free softawreu i ostalome) održao baš u Puli 2002. godine u MP hacklabu u nastajanju. Toliko infomacija za feministkinje o povezanosti MP hacklaba i dana žena ;)